Produženi vikend iskoristili smo za dvodnevni izlet na najviši vrh Velebita Vaganski vrh (1757 m) i Zir (850 m), goru koja se pruža paralelno s Velebitom.
U subotu 2.11.2024. u 5:45 sati 22 planinara HPD-a Zrin krenulo je na izlet prema Velebitu.
Odredište u subotu bio je Vaganski vrh, najviša točka na Velebitu. Usputno stajanje u Mirjani na Rastokama i jutarnja kava dio su uobičajenog folklora kada društvo ide put Velebita.
Visoravan Bunovac na koji smo stigli u 9:45 je početna točka našeg uspona na Vaganski vrh. Na istu se stiže dobrom makadamskom cestom koja počinje u selu Raduč na putu iz Lovinca ka Gospiću.
Nakon sređivanja opreme i obuvanja gojzerica, a pomilovani lijepim vremenom s dnevnom temperaturom oko 10 stupnjeva u 10:15 h krećemo na stazu. Prvi dio je prilično strm, ali ne traje duže od 45 minuta. Tada izlazimo na prvi prijevoj u podnožje Malovana, ali staza na naše odredište vodi kroz samo središte tog dijela Velebita isprepletena krasnim livadama i vrhovima.
Savladavajući visinsku razliku i dolaskom na dio gdje se odvaja put za Sveto brdo, a otvara pogled na more počinje lagana bura i osjet hladnoće se povećava, ali kretanje grupe je konstantno s kraćim odmorima od par minuta.
Poslije 2.30 h hoda izlazimo na Vaganski vrh gdje smo počašćeni zaista divnim pogledima od 360 stupnjeva. Pronalaskom zavjetrine dogovorno se zadržavamo na samom vrhu 45 minuta gdje su mnogi utihnuli i stopili se s tišinom prirode kojom smo okruženi.
Nakon okrijepe krećemo na silazak te se nakon 2 h vraćamo na Bunovac sa kojeg odlazimo u Lovinac gdje imamo organizirano druženje i noćenje.
Dan drugi, uspon na Zir, kamenu gromadu smještenu između autoceste i planinskog masiva Velebit. Uspon započinjemo oko 10 h i za sat vremena izlazimo na vršnu stijenu na kojoj je osim planinara HPD-a Zrin Petrinja bilo i dosta drugih ljudi koji su došli iskoristiti lijep dan. Sam Zir je dosta interesantan jer u sat vremena hoda do vrha prolazimo kroz šumu, kraj spilje duge 350 metara, uspinjemo se kamenitim dijelom na kojima ima sajli te se može u zaista kratkom vremenu osjetiti više vrsta tla i koristiti se različitim metodama uspinjanja.
Završetkom uspona na Zir dogovorno se upućujemo u Korenicu na ručak. Neki u Macolu, a neki na Borje. U Petrinju smo se vratili oko 17 sati te se razišli svojim domovima.
Hvala svim sudionicima na odazivu, a do sljedećeg uspona ostajte mi zdravo.
Za HPD Zrin Petrinja,