Subotu, 15. 11. 2025., u 6:00 ujutro — taman kad svaka normalna osoba spava — nakon pomnog proučavanja prognoze (i jednako pomnog zazivanja sunca), 23 planinara HPD Zrin Petrinja okupilo se u Petrinji, uz pojačanje još troje u Rijeci, te se odvažilo obići planinarsko sklonište Kremenjak, popularno zvano Izvaljeno jaje, smješteno na Učki.

Put prema tamo protekao je u najboljem redu, uz jednu pauzu na Kupjaku.

Već na početku u Kalcu dočekali su nas oblaci koji su visjeli tik iznad staze, no uz ugodnih 14 stupnjeva i dobro poznati planinarski entuzijazam krenuli smo lagano nemarkiranim šumskim putem. Krajolik je nudio sve: malo jezerca, malo Ornitološke postaje, malo zavoja, malo “kud sad?”, pa opet dalje sve dok se nismo priključili na Istarski planinarski put koji vodi prema vrhu Kremenjak, a potom i do planinarskog skloništa. Ovo štosno i neobično sklonište, s dozom arhitektonske avangarde, izradio je 2023. godine arhitekt Ivan Juretić, a ujedno služi i kao promatračnica za ptice. Nalazi se usred proplanka, te izgleda kao da se otkotrljalo iz šume po čistini u svom prirodnom gnijezdu da malo upije sunca – i pritom postalo jedno od najšarmantnijih.

Vidici na Kvarner, Cres i Istru? Eh…

Nažalost uskraćeni, jer je niska naoblaka odlučila kako će ovaj puta ipak ona glumiti kulisu. No zato smo uživali u mirisu kadulje, koji nas je pratio kao najljepši suvenir Učke.

Ubrzo ulazimo u oblak – doslovno – pa je dolazak u sklonište bio uz prigodnu pjesmu: “Živiš u oblacima, mala…”. I što reći – sklonište je testirano na 25 gusto spakiranih planinara i, srećom, preživjelo, a da pritom nije postalo Odvaljeno jaje. Terasa na krovu također je lako izdržala sve one “daj još jednu” foto-obilaske.

Nakon okrepe i razmjene čuturica (u kojima se našlo svega, ali se posebno istaknuo vrhunski domaći orahovac), okupili smo se za zajedničku fotografiju, pa krenuli kružnom stazom natrag prema automobilima.

Spust je bio nešto kraći i strmiji, dijelom opet dobro utabanim nemarkiranim putem, no ekipa je to odradila kao da je umjesto čvoruga i korijenja tu bio crveni tepih za planinare.

U Moščenićkoj Dragi slijedila je završna točka programa:

• najhrabriji su se osvježili kupanjem u moru (da, u studenom!),
• ostali su se osvježili u konobi – kavom, jelom ili onim što već veseli dušu.

Povratak kućama bio je nešto iza 19 sati.

Hvala svima na sudjelovanju, dobroj volji i neuništivom optimizmu glede vremena.

Zajedno smo uživali u svježem zraku, oblakom zaogrnutom vrhu i čaroliji mirisa kadulje.

Do idućeg susreta na stazi — planinarski pozdrav!

Za HPD Zrin Petrinja: Grozdana Robinić

Više fotografija pogledajte na Facebook stranici HPD ZRIN Petrinja.