Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

POZIV ZA IZVANREDNU SKUPŠTINU

Na prijedlog Upravnog odbora HPD „ZRIN“ Petrinja od 11. kolovoza 2015. g. sazivam

 

IZVANREDNU SKUPŠTINU

HPD “ZRIN“

koja će se održati u petak, 11. rujna 2015. godine na

Planinarskom domu „Matija Filjak“

s početkom u 19.00 sati


sa sljedećim prijedlogom dnevnog reda:

 

1. Otvaranje skupštine

2. Izvještaj o članstvu i utvrđivanje kvoruma

3. Izbori radnog predsjedništva, zapisničara, ovjerovitelja zapisnika, verifikacijskog i izbornog povjerenstva

4. Predlaganje i usvajanje poslovnika i dnevnog reda

5. Predlaganje Statuta Hrvatskog planinarskog društva „ZRIN“ Petrinja

6. Rasprava i usvajanje Statuta Hrvatskog planinarskog društva „ZRIN“ Petrinja

7. Ostalo

 

Pozivu Vam prilažemo prijedlog Poslovnika i prijedlog Statuta Hrvatskog planinarskog društva „Zrin“ Petrinja.

 

Očekujemo da kao član HPD „Zrina“ prisustvujete skupštini i da na taj način sudjelujete u radu ovog Društva, a da ujedno povedete i članove obitelji radi druženja koje nakon skupštine slijedi.

 

Uz planinarski pozdrav, s poštovanjem,

 

 

Predsjednik HPD „ZRIN“

Marijan Čarapar v.r.

 

 

Poziv i prijedlog Poslovnika možete preuzeti OVDJE!

 

Kamp 2015.

I ove godine u sklopu boravka Zrinovaca na Oltarima u kampu od 20.-26.07.

2015.organiziran je jedan veći (dvodnevni) izlet:.Ovaj put je to bila trasa

od Zavižena Primorskom stazom do Alana pa Premužićevom stazom do Oltara .

 

Nekako je sve išlo šepavo : promijenio nam se vođa puta ( Nenad je zbog

obiteljskih obaveza morao otići kući) , odustalo otprilike pola učesnika (

što zbog vrućine , što zbog osobnih razloga, neki zbog obaveza...) ali

ostala je mala grupa odvažnih ( Šuco ,Vesna,Slavek,Zlatko,Vlado i

Vlasta -svi od 50 godina na više ...)  koja je ustala 23.07.2015 . i još u

predjutarnjem mraku  ,tiho se spremila , popila kavu i krenula prema Babić

Sići kako bi se na Zavižanu sastali s novim vođom puta : Draženom i njegovom

prijateljicom  iz Njemačke Majom ( novom članicom  HPD Zrina)  Išlo  se s

dva automobila  do Siće odakle su Slavek , Šuco i Vesna krenuli prema Živim

Vodicama pješice a ostatak družbe se našao s Draženom na Zavižanu  gdje smo

ostavili automobile.

Dočekao nas je Ante Vukušić riječima: "Što ste vi Bogu skrivili?" Nije nam

baš pitanje bilo jasno ali kasnije smo shvatili.

 

I krenusmo : Stazom čovika do Živih vodica gdje nas je dočekala "pješečka "

ekipa s kojom smo nastavili dalje kroz šumu.

Nismo bili spremni na to što nas čeka jer su se usponi pa silaženja ( ukupno

1300 m !) nastavili satima kroz šumu. Putem smo razgledali  izvore na Živim

vodicama , ostatke ljetnih nastabi stočara i zidove malih polja koje su oni

izgradili. U neko doba pratila nas je i sparina

od koje smo se u vremenu za ručak odmorili u hladu drveća . Grmilo  je svud

oko nas .Spremala se kiša .

 

Zaštitili smo ruksake ali ne i sebe jer bi kiša donijela željeno osvježenje

. Palo je samo par kapi  ( kasnije smo saznali da je padalo na Zavižanu i

Oltarima) . Malo je ipak zahladilo i zapuhao je vjetrić. Nastavismo"gore-

dolje"  satima (u vodiču piše da put traje 8 h ali nama se rastegao na

12h!).

 

I kada smo već bili na izmaku snaga ukazalo se more i Jablanac -znak da smo

stizali na odredište : planinarsku kuću Alan.

Dok smo izlazili iz šume začuje se : "Evo ekipe!"

Na našu veliku radost dočekala nes je grupa Zrinovaca  ( Vlasta , Višnja

,Goran , Ivančica i Petra) sa hladnom pivom kako bi pozdravili naš uspjeh

prolaska preve etape izleta.  Bilo je to veliko iznenađenja i veliko

veselje.

I tako nakon "sedan gora i sedam livada" :) završismo u sobi "Snjeguljica".

Noć je bila vruća i oni na gornjim krevetima nisu se baš naspavali  a neki

su pokušali spavati i vani .

Sutradan hrabro krenusno natrag prema Zavižanu. Premužićeva staza nam je

,nakon Primorske, izgledala kao šetalište Kajetana Knežića: ravno i uredno .

Ručali smo i odmorili se na Rossijevoj kolibi i putem smo obišli vrhove :

Seravski , Crikvenu i Gromovaču.

Zadovoljni i raspoloženi stigosmo u pratnji roja obada do Zavižana. Pa iako

je najteže podnio izlet Zlatko kojemu je ovo bio prvi veći izlet kao

Zrinovcu,(  a i zbog bolova u koljenu i teškog ruksaka) ,  uporno i

postojana je upravo on prvi stigao do cilja.  Ante je rekao : "Tom trasom

idu samo jednom i oni koji su je markirali." :). Pomislili smo nešto slično.

Na Zavižanu nazdravismo za uspjeh uz salve smijeha  , a onda se vratismo

automobilima do Oltara ,umorni , veseli i zadovoljni.

 

Do sljedećeg kampa na Oltarima i slijedećeg izleta .

 

Vlasta Kaurinović

 

 

 

Izvještaj s izleta na Kamniško Savinjske alpe 20 i 21. 06. 2015.

Izvještaj s izleta na Kamniško Savinjske alpe 20 i 21. 06. 2015.

 

Dana 20. i 21. 06. 2015. HPD Zrin organizirao je izlet u Sloveniju na Kamniško Savinjske alpe. Iz Petrinje se krenulo mini busom u 5.00 sati. Ukupno 24 planinara, od toga 8 članova sisačkog društva. Na Breganu smo stigli oko 6.30, taman na smjenu osoblja i ostali smo skoro sat vremena. Dalje nas put vodio preko Celja do Mozirja, gdje stižemo oko 10.30. Tu nas je dočekao naš dragi prijatelj Andrej Bastl, malo smo se počastili i krenuli preko mjesta Luče prema Planini Podvežak. Na parking smo stigli oko podne, presvlačenje fotkanje i krećemo prema kmetiji na Podvežaku (1564m).

Nakon pola sata pješačenja stižemo i tu počinju naši prvi problemi. Vrijeme se naglo pogoršalo, naš jedan član ima zdravstvenih problema i nakon kraćeg dogovora on ne ide dalje. Ostali nastavljaju dalje i već nako pola sata kiša, vjetar, solika i na kraju snijeg postaju sve jači. No ipak zahvaljujući našem prijatelju Andreju sve se relativno dobro okončalo i stiže zadnja grupa na Kocbekov dom (1808m) oko 16.00 sati.

Uz dobro osvježenje sa čajem i juhicom sve je ok. Vrijeme se smirilo i već u 18.00 sati grupa od pet planinara kreće na Dedeka - vrh iznad doma (2023m). Put do gore i nazad oko sat i pola. Slijedi večera druženje, a prvenstveno sušenje odjeće i obuće (sve je bilo mokro). U 10.00 povečerje i plan za nedjelju. U nedjelju prvo ustajanje u 5.00. Promatranje terena i donosi se odluka da se ne može na Ojstricu (2350m), jer je u magli, pa idemo na Veliki vrh 2114m. Put je trajao do 10 sati i sve je bilo dobro. U međuvremenu ostali koji su ostali u domu nakon ustajanja popeli su se na Dedeka, a i oni su se vratili već oko 10 sati. Slijedi ručak i oko podne krećemo prema Podvežaku preko jezera Vodotočno. S obzirom na usputne probleme koje smo opet imali put se odužio tako da je zadnja grupa stigla do Busa oko 16.00 sati. Slijedi presvlačenje i spuštanje prema Mozirju. Oko 5.00 stigli smo do auto kampa gdje smo ostali oko jedan sat uz piće i razgledanje kampa. U 18.00 krećemo put Petrinje i stižemo svi sretno oko 22.30

Organizator izleta:

Crnković Miloš

 

 

Izvještaj sa izleta: Izlet iznenađenja

Izvještaj sa izleta: Izlet iznenađenja

 

Dana 13. lipnja 2015. godine HPD „Zrin“ Petrinja organizirao je izlet na Bjelolasicu i u grad Ogulin (u Godišnjem planu izleta poznatiji pod nazivom Izlet iznenađenja).

Izletu je nazočilo 19 članova HPD „Zrin“ iz Petrinje i HPD „Pogledić“ iz Gline. Polazak je bio s Trga Hrvatskih branitelja u 06:00 sati pravcem: Petrinja – Glina – Vojnić - Duga Resa - Ogulin. Na odredište na kojem su nas već pomalo nestrpljivo čekali bračni par Podhraški koji su iz Zagrba, a zbog uspona na Bjelolasicu došli vlastitim prijevozom, te dvojica prijatelja iz Ogulina stigli u 08:50 sati. Naši današnji domaćini su nas odmah na početku iznenadili jednim prekrasnim poklonom koji će bez sumnje zauzeti istaknuto mjesto u našoj zbirci poklona u prostorijama planinarskog doma „Matija Filjak“ na Hrastovačkoj gori.

Po razmjeni poklona, smo se što je i bilo predviđeno razdvojili na dvije skupine. Jedna skupina je ostala u Ogulinu razgledavajući znamenitosti grada, a druga skupina se uputila u Jasenak i zaseok Vrelo od kuda je bio planiran uspon na vrh Bjelolasice (Kulu) sa 1534 metra nadmorske visine. Po dolazku na ne baš uređeno parkiralište uz još po koju uputu jednog od naših domaćina pripremali smo se za uspon. Ne dugo potom krenuli smo po strmoj stazi uz vučnicu nekadašnjeg ŠRC Bjelolasica. Staza je vrlo strma pa se skupina od deset planinara odmah na početku malo razvukla, što je kod ovako strmih staza potpuno normalno iz jednostavnog razloga što je gotovo nemoguće složiti skupinu planinara iste kondicione pripremljenosti. Uz dva odmora od po dvadesetak minuta i poprilično znoja stigli smo na sam vrh, pa potom desno u gustu bukovu šumu po markiranoj stazi koja vodi po samom grebenu ka našem današnjem odredištu.

Odmah na početku svima nam je postalo jasno da ova staza nije baš česta planinarska tura. Gusto isprepleteno raslinje i visoka trava, te umor znatno su nas usporavali, pa smo do vrha Bjelolasice (Kule) potrošili puno više vremena od predviđenog. Povratak ka polazišnoj točki trajao je puno kraće, naime strmom stazom kroz gustu šumu, a potom šumskim putem trajao je manje od tri sata. Presvlačenje mokre odjeće, pa povratak u Ogulin gdje nam se priključila skupina koja je dan provela uživajući u ljepotama grada, te povratak u Petrinju oko  23:30 sata.

Što reći. Današnji izlet HPD „Zrin“ u Ogulin i na Bjelolasicu je bilo jedno novo iskustvo, cijela skupina mi se činila zadovoljnom, a što je meni kao organizatoru jedino važno, ali i poticaj za organizaciju sličnih izleta u narednim godinama.

 

Organizator:

Marijan Čarapar

 

 

Izvještaj s izleta Dabarski kukovi

Izvještaj s izleta Dabarski kukovi; subota i nedjelja, 2. – 3. svibnja 2015.

 

17 planinara HPD Zrina i Siska je u subotu u 6 sati iz Petrinje automobilima krenulo prema Baškim Oštarijama.

Većim dijelom puta nas je pratila kiša. U Gospiću na zajedničkoj kavi još uvijek nismo bili sigurni u potpunu realizaciju planiranog puta (Dabarski kukovi od Kize do Butinovače). U Baškim Oštarijama i Vili Velebita pao je konačni dogovor uz nužne izmjene prema vremenskim prilikama. Četiri planinara su odlučila promijeniti svoje odredište i krenuli su prema moru u nadi da će ih tamo pratiti bolje vrijeme (nisu se prevarili). Ljiljana Bonev je unatoč kiši krenula sa četiri Siščana po Premužićevoj stazi do Planinarskog doma Ravni dabar. Dvoje planinara je odlučilo hodati prema vrhu Sadikovca, a ostatak grupe se odvezao do Planinarskog doma te uz prestanak kiše odhodao kraj Rujičinog kuka (uz penjanje na Rujičin kuk) te po dabarskoj cesti do Dabarske kose pa po Premužićevoj stazi do Visibabe. Na vrhu Visibabe smo se sreli s malom grupom iz Siska i Lili. Spustili se ponovo na dabarsku cestu i kroz Kukaline (penjanje na Kukaline kuk) vratili se do Doma. U ovoj kružnoj šetnji smo proveli oko 4 sata.

Uz večeru i ugodno druženje uz različite igre proveli smo ostatak dana prije odlaska na spavanje. Sutrašnji dan nismo previše planirali dok ne vidimo kakvo će biti jutro.

U nedjelju je vrijeme bilo prihvatljivo te smo dogovorili da ćemo realizirati hodanje po kukovima. Četiri ranoranioca su se popela na Čelinac, kuk iza Doma.

Nakon pozdravljanja s domarom Milom autima smo se odvezli na Dabarsku kosu. U 9 h i 30 min smo krenuli na Butinovaču pa dalje po kukovima prema Kizi. 7 planinara se prije uspona na Vranji kuk spustilo prema Premužićevoj stazi i po njoj se vratili do Dabarske kose po aute. Ostatak grupe je produžio prema Kizi. Svi zajedno smo se našli u Vili Velebita u 15 h. Prema Petrinji smo krenuli u 16 h te uz zaustavljanje u Gospiću stigli u Petrinju u 20 h.

 

Anica Šandrk