Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

Radna akcija 2017.

U subotu 1. 4. 2017. na Planinarskom domu "Matija Filjak" održana je redovita radna akcija. Tridesetak članova HPD Zrin Petrinja, uz pomoć šest članova HPD Sisak i petnaestak pripadnika Biciklističkog kluba iz Petrinje taj su dan odradili veliko proljetno čišćenje doma, nekoliko pripadnika markiralo je stazu prema "Oblakovića vrelu", treća skupina je nasjekla i dovukla petnestak metara drva, a četvrta skupina je odradila proširenje "Vrta osjetila" iza Planinarskog doma i uređenje prednje strane doma. Za vrijedne učesnike akcije priređen je i ručak. Akciju su popratili mediji: Televizija Banovina, Petrinjski radio i PS Portal koji su vrlo pozitivno i afirmativno govorili o akciji. U posjet učesnicima akcije došao je i petrinjski gradonačelnik. Naši planinari također su postavili žig vrh Cepeliš 415 m na ulazu u planinarski dom "Matija Filjak". Radna akcija je počela u jutro, a završila negdje oko 16 sati.

 

Vladimir Kaurinović

 

 

Kozara 2017.

Dana 26. 03. 2017 HPD ZRIN organizirao je izlet na Kozaru.

Na izlet se odazvalo ukupno 14 planinara i to 4 iz Siska i 10

iz Zrin-a. Iz Petrinje smo krenuli u 6.15 sa tri automobila jer

nismo bili u mogućnosti obezbjediti mini-bus. Iz tog razloga

trojica planinara su morala ostati jer nismo imali još jedno

vozilo. U Prijedoru smo bili već oko pola osam i u Kozarcu

popili kavicu i put sela Rajkovići. Slijedi spremanje i oko

9.15 krećemo put Kozaračkog kamena, Ovaj dio uspona je

malo zajtjevniji ali sve je prošlo u redu. Slijedi malo okrepe

I krećemo put Mrakovice. Oko 12.30 stigla je naša zadnja

grupa. Organizator je obezbjedio grah koji je bio odličan i obilat.

Slijedi program i dodjela priznanja za učešće. Pošto se vrijeme

počelo kvariti i bilo je dosta hladno donijeli smo odluka da ne

čekamo autobus za povratak do auta već smo se odlučiti

hodati. Staza nas je vodila do Pl. doma Kotlovača gdje smo

stigli za oko 2,30 sati . Slijedi odmor piće i kavica,

i nakon oko 40 min. krećemo dalje. Oko pola šest stižemo na

ćevape u Prijedor koji nisu bili tako loši. Put nas vodi preko Knežice do Kostajnice

gdje je pila poprilična  gužva na GP pa smo oko 20.00 sati prešli granocu i

nakon poloa sata smo u Petrinji.

 

Izlet je bio vrlo uspješan i protekao bez problema, stoga se

želim zahvaliti svima učesnicima naše grupe a posebno

našim mladim planinarima Lovri i Jakovu koji je svega

sedam godina i sve prohodao bez problema,,bravo.

 

Na ovom pohodu na Kozaru učešće je uzelo 76 Pl. društava i uduga

čime je oboren lanjski rekord.

 

 

Organizator izleta

Crnković Miloš

 

 

Izvještaj sa izleta na Čukur brdo iznad Hrvatske Kostajnice

Iako je Vakula  za nedjelju 5. ožujka najavio kišu u cijeloj Hrvatskoj, ovaj put nisam niti pomislila ponovno odgoditi izlet na Djed.

Sjetila sam se jednog starog planinara koji je rekao da pravi planinari nikada ne odustaju od izleta zbog  vremenske prognoze.

Jer kakav je to planinar koji nikada nije promrzao, pokisnuo i oznojio se, jer sve to jača tijelo i duh, povećava izdržljivost i otpornost

organizma.

Tako su valjda razmišljali  i ostali, pa  se tog tmurnog  jutra okupilo na Trgu hrvatskih branitelja 11 planinara, nekih još snenih i nenaspavanih.

Gledamo u nebo  koje se namrštilo, pa  krećemo sa tri automobila prema Hrvatskoj Kostajnici.

Nakon kavice u hotelu „Central“ ostavljamo jedan automobil  u Kostajnici i krećemo sa dva automobila do nekada poznatog restorana „Đenadija“ od

kuda počinje staza Gordana Lederera, tragično nastradalog hrvatskog snimatelja.

Staza nije baš najbolje markirana, ali znamo da vodi do Djeda i  ne možemo zalutati. Ubrzo počinje lagano padati kišica, a zatim sve jače.

Vadimo kišobrane i kabanice i  ubrzo ispod njih vire naše pokisle glave. Staza se pretvara u blatnjavu kaljužu, a mi ne odustajemo- znamo svoj cilj.

Usput primjećujemo da se rano proljeće stidljivo uvuklo u šumu, na to nas podsjećaju rascvjetali drijenak, lijeska ,male hrpice jaglaca i poneki ptičji pjev.

Još samo kada bi se pojavilo sunce!!  Priroda bi zadobila zlaćani ogrtač i sve bi izgledalo drugačije…

 

Nakon 1,5 sata hoda stižemo do spomenika Gordanu Ledereru koji je izrađen u obliku ogromnog fotografskog objektiva, unutar kojeg je velika

leća napukla, slomljena i propucana snajperskim metkom  simbolizirajući i  samu  Ledererovu  smrt.

Do spomenika Slomljeni pejzaž vode  33 betonske ploče koje predstavljaju broj godina poginulog Lederera. Sa ovog tužnog mjesta puca prekrasan pogled na

Kostajnicu i usnulu  ljepoticu Unu.

Kod spomenika se slikamo i  palimo svijeću svjesni koliko je krhka linija između života i smrti.

Nastavljamo put prema Kostajnici asfaltiranom cestom, a kiša nas i dalje prati.

Blatnjavi smo i pokisli pa netko reče da nas  u restoranu na Djedu možda ne bi ni pustili unutra, pa da je bolje da odmah produžimo u Bosansku Kostajnicu,

jer tamo sve prolazi.

Svi smo se složili, jer smo već namirisali  ćevape, a i  jedno pivce  bi dobro sjelo .Naš  predsjednik, kao brižni otac, odvozi vozače po automobile  i sa dva automobila

odlazimo u Bosansku Kostajnicu. Grupa od 3 planinara (vjerojatno na dijeti ) odlazi odmah u Petrinju.

U Bosanskoj Kostajnici smo se zadržali oko sat vremena i nakon malo dužeg zadržavanja  na granici oko 14 sati krećemo prema Petrinji.

Usput pogledavam prema Djedu i  mislim -  doći ćemo mi opet , možda ćemo tada imati više sreće sa vremenom, ali  i ovaj put nam je bilo lijepo.

 

 

Mirjana Čermak

 

 

Samoborsko gorje

Dana 11. 02. 2017 održan je predviđeni izlet na Samoborsko gorje.

 

Na izletu je bilo 27 planinara od toga osam planinara iz Zrin-a Petrinja.

Putovalo se autobusom sa polaskom iz Petrinje u pola sedam.

U Samoboru smo se zadržali sat vremena za kavicu i od Šoićeve kuće uputili se

prema Japetiću. Uspon je trajao oko dva i pol sata i stigli smo na dom oko 13 sati.

Usput je ambijent bio veličanstven,, snijeg, inje po drveću, prava romantika.

Na domu oko sat vremena za ručak i povratak do bus-a.

Oko sat vremena zadržali smo se u Samoboru na kolače i piće i već oko 19 sati

stigli smo u Petrinju. Generalno jedan prelijep izlet za pamćenje.

 

Miloš Crnković

 

 

Izvještaj o izletu na Metlu i Babino brdo 28. siječnja 2017.

Izvještaj o izletu na Metlu i Babino brdo 28. siječnja 2017.

 

Ujutro u 8 sati termometara je pokazivao 15 ºC ispod nule. Bilo je stvarno hladno, ali je obečavalo da će dan biti sunčan. Na Trgu se okupilo deset planinara; pet iz HPD Zrin i pet iz HPD Sisak. Neki od prijavljenih su već prije otkazali, a neki nisu došli u ugovoreno vrijeme.

U Zelenoj dolini popili smo kave i napravili pripreme za hodanje. Goran je dao upute kako se krplje pririktavaju gojzericama i kako se upotrebljavaju. Imali smo sedam pari krplji, ali smo ih upotrijebili samo pet pari. U Jabukovcu smo ostavili aute i oko 9 sati krenuli ka Gornjoj Mlinogi. Kako smo se uspinjali snijeg je bio sve veći, a neposredno prije Metle već ga je bilo 40 i mjestimično 50 cm. Naprijed su išli oni koji su imali krplje, a iza njih grupa bez tog izvanrednog pomagala za visoki snijeg. Ovaj nam je izlet pokazao koliko se te relativno jednostavne naprave dobrodošle.

Sunčani dan bez oblaka i zima koja čipa za lice, jer gore na vjetrometini je bilo -12ºC,  stvarala je prekrasan ugođaj. Kod odašiljača na Babinom brdu smo stali i nešto pojeli. Dežurni radioamater koji se pojavio iz kontejnera počastio nas je svojom rakijom, ali naše kuhano vino nije htio probati.

Preko Vinodola uputili smo se dalje, ali nismo išli na kulu Klinac grada već smo u samom selu skrenuli prema Čuntiću. Negdje oko 14, 30 bili smo na cesti i uskoro u toplini i na vrućem čaju kafića Zelene doline. Kada smo konačno dovezni i automobile iz Jabukovca, izlet je završio. Vjerujem da je svim učesnicima bilo drago što su se unatoč hladnoći odlučili na ovo hodanje jer dan je bio izmišljen za hodanje  a krajolik i pogledi prekrasni.

 

Vođa izleta

Ivica Šustić