Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

OMANOVAC, 7. svibnja 2016.

Omanovac – 7.5.2016.

Psunj je najviša planina Slavonije koja se pruža od Pakraca na zapadu do Požege na istoku. Pokrivena je bujnim plaštem vegetacije, većinom bjelogoričnim šumama. Najviši vrh je Brezovo polje na 984 m, a okružena je nizinama pa joj relativna visina daje izrazito planinarsko obilježje.

Planinarski dom Omanovac je glavno planinarsko odredište zapadnog dijela Psunja. Nalazi se na najvišoj točki gorske kose Omanovac iznad sela Šeovice, na čistini okruženoj šumom. Samo izletište je opremljeno dječjim igralištima, uređenim i označenim šetnicama i biciklističkim stazama, a slovi za jedan od najljepših vidikovaca u regiji.

Polazak je u 7:00 h s trga u Petrinji.

Prvo odredište nam je Lipik. Tamo ćemo nakon kavice posjetiti Državnu Ergelu na kojoj se osim Lipicanske pasmine konja danas nalazi i nekoliko drugih pasmina. Obilazak same Ergele je dogovoren u 9:00 h i traje oko 45 minuta. Cijena ulaznice iznosi 10 kn po osobi.

Poslije obilaska stižemo u Pakrac koji nam je polazište za hodanje.

Staza kreće iz središta Pakraca kod crkve Uzvišenja blažene djevice Marije i ide kroz stari kestenik prema vidikovcu sa kojega se vidi grad. Dalje se prolazi kroz park šumu Kalvarija i slijedi se put prema izvoru Markovac. Nakon izvora dolazi se do uređenog odmorišta Tromeđa na kojoj je predviđena duža pauza. Od odmorišta nastavljamo Fokinom stazom preko ploča i stižemo do Pl. doma Omanovac. (3 h)

Nakon ugodne šetnje okrijepit ćemo se osvježavajućim pićima po pristupačnim cijenama i tko želi, slavonskim specijalitetima koji se nude na domu.

Povratak sa Omanovca prema Pakracu vodi stazom “preko Žirovnjaka i Turskih kapija” do Tromeđe. Poslije odmorišta idemo prema šumi Kalvarija, ali sada ne skrećemo prema izvoru Markovac te se spuštamo do grada. (2.5 h)

Težine staza su srednje lagane sa prelaskom nadmorske visine od oko 470 metara u jednom smjeru.

Potrebna oprema su gojzerice, odjeća ovisno o vremenskoj prognozi, jednodnevni ruksak.

Prijevoz će biti organiziran ovisno o broju sudionika. Uz prijavu obavezna je i uplata akontacije u iznosu od 50 kn.

Organizator izleta: Dragana Nišević – 098 / 934 – 7415

Napomena: Odazivom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i psihofizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na istom, da izletu pristupa na osobnu odgovornost, te da će se u skladu s planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. Vodič ima pravo izmjene programa izleta s obzirom na objektivne okolnosti na terenu.

 

 

Samoborsko gorje, 14. svibnja 2016.

 

Izvještaj s izleta na Strahinjčicu!

Dana 17. 04. 2016 HPD ZRIN  održao je izlet na Strahinjčicu.

Iz Petrinje u 7.00 sati. Nakon  1,15 sati već smo bili u Krapini, parkirali naša vozila i nas

 

dvadeset dvoje na jutarnju kavicu u obližnji kafić. Potrošili smo nepun sat vremena i krenuli u

muzej koji nam je bio prva destinacija po planu. Nakon procedure karata koje smo dobili

po vrlo povoljnoj cijeni ušli smo u muzej. Razgledavanje je potrajalo oko sat vremena.

 

Po izlasku iz muzeja na parkalištu nas je već čekala naša domaćica Smilja iz lokalnog

planinarskog društva, odvela nas  na polaznu točku našeg uspona dala nam instrukcije

pozdravili se a mi krenuli oko 11 sati stazom preko jelenske pećine prema Pl. domu.

Uspon je potrajao između dva - tri sata s obzirom na šarolikost grupe. Po dolasku na dom

uslijedio je ručak piće i leškarenje za neke i preko dva sata.

U međuvremenu je jedna grupa obišla vrh Sušec (846m).

Oko 15.00sati krenuli smo stazom preko slona prema Podgori uz napomenu da se grupa iz Siska vratila  istom stazom preko pećine. Spust je potrajao opet

dosta dugo,(2-3 sata). Po dolasku na odredište zadržali smo se više od sat vremena u

lokalnom kafiću i oko 18.00 sati krenuli kući. U Petrinju stigli oko 19.30 bez gubitaka.

Vrijeme je bilo odlično, atmosfera i raspoloženje na zavidjoj razini.

 

Miloš Crnković

 

 

RADNA AKCIJA NA PLANINARSKOM DOMU „MATIJA FILJAK“

Kao i svake godine, tako se i 02.04.2016.g. skupilo tridesetak vrijednih članova HPD „ZRIN“ Petrinja na radnoj akciji proljetnog uređenja planinarskog doma. Podijelili su se u više radnih grupa. Jedni su napravili nove klupe i stolove, drugi su ih premazivali  lazurom. Premazivalo se i drveno pročelje planinarskog doma kako bi se zaštitilo od vremenskog utjecaja. Odradilo se i veliko proljetno čišćenje unutrašnjosti doma, uređene su spavaonice, kupaona i toaleti, kao i dnevni boravak, oprani prozori i zavjese. Sekcija vrtlara je dopunila naš „vrt osjetila“ novim biljkama, a markacisti označili privremenim oznakama (crvenim trakama) planinarsku stazu od okretišta do vidikovca, budući je službena planinarska staza uništena teškim strojevima koji izvlače posječena stabla iz šume. Ukratko, vrijedni planinari su napravili dobar posao, bio je lijep prizor vidjeti ovako složnu i vrijednu ekipu, a još ljepše vidjeti rezultate njihovog rada. Pozivaju se građani da iskoriste ove lijepe proljetne dane, da prošeću prirodom i dođu na Hrastovičku goru, na naš planinarski dom.

 

Višnja Dejanović

HPD “Zrin” Petrinja

 

 

Vratnik - Dikavac

Vratnik - Dikavac, 28. ožujka 2016.

 

Dan je 28. ožujka 2016. Jutarnje vrijeme nije najavljivalo dobar dan za hodanje. Počelo je i kišiti. Na Trgu se ipak pojavilo osam planinara: tri iz HPD Siska, dva iz HPD Jelengrad iz Kutine i tri iz HPD Zrina. Nakon kave u Zelenoj dolini krenuli smo preko Donje Bačuge i Maje prema Vratniku. Za 40 minuta bili smo na polazištu. Cilj nam je bio otkriti put od prijevoja Vratnik do Dikavca, jednog od vrhova Zrinske gore na 585 metara nadmorske visine na koji se može slobodno popeti i koji ima krasan vidik jer nije pod šumom. Vrijeme se smirilo, nestalo je opasnosti od kiše i u 9,30 krenuli smo s Vratnika putem iznad sela Čavlovice ka Vučkovića brdu (549 m) tražeći putove kroz zapuštene dijelove šume. Nekad smo se morali vračati, pronalaziti pretpostavljenu stazu, gledati kartu, određivati gdje je Dikavac. Nakon Vučkovića brda pojavilo se i sunce, ali je zbog vjetra vrijeme i dalje bilo prohladno. Nakon blizu tri sata hoda pred nama se pojavila šuma crnog bora, znak da smo gotovo na Dikavcu. Izbili smo na čistinu i ugledali repetitor, odašiljač ili što li je već.

Zbog vjetra koji je neugodno puhao odlučili smo ručati u borovoj šumi u kojoj je bilo puno ugodnije. Sada kad smo znali put, povratak je bio brži i trajao je nešto malo više od 2 sata hoda. Uz put smo obišli i kontejner ispod Vukšića brda(507 m). Ukupno smo hodali nešto preko 6,5 sati i, kako Dražen kaže po GPS-u, prešli blizu 18 kilometara. Kada Dražen skine trag poslati ćemo vam ga da možete naš put pratiti i na karti. Nakon uskršnjeg blagovanja to je bio napor koji smo ipak svladali. Biti će to jako lijepa staza koja pruža mogućnosti obilaska i drugih vidika tog dijela Zrinske gore.

 

Ivica Šustić