Tog subotnjeg jutra, 14.06.2025. u 6.00h 17 planinara HPD ZRIN PETRINJA okupilo se na parkingu Hrvatskog doma, potrpalo u 5 automobila, te krenulo put Mirkovića. Prva postaja-kava kod Mirjana Rastoke. Nakon kave i štrudle krećemo prema slapu Krčić u Kninu. Slap Krčić je 22 metara visok vodopad na sjeveru kninskog polja. Nazivaju ga još i "Veliki buk" i "Topoljski buk". Ono što ga čini zanimljivim i jedinstvenim jest da se ulijeva u vrelo Krke. Obavezna fotkica i već smo na putu za Mirkoviće, polaznu točku našeg uspona na Dinaru i mjesta gdje ostavljamo automobile.
Vadimo teške ruksake, obuvamo gojzerice, mažemo kremice protiv sunca, navlačimo šešire, te dijelimo među sobom konzerve gulaša i vrećice tjestenine-planiranu večeru na Brezovcu.
Od Mirkovica nas dobro označena staza vodi prema planinarskoj kuci Brezovac. Staza nije teška, ali kad je kiša ili hodate pod vrelim suncem i nosite hranu, pa i vodu za dva dana tih cca 9 km se zna baš odužiti. Uzimamo si duži predah na Tominom nosiću, s kojeg puca pogled na Dinaru i Badanj.
Ostatak staze do Brezovca je lakši jer ipak viša nadmorska visina nosi osvježenje. Dolaskom na Brezovac kratko odmaramo. Dvije članice, Marija i Danijela, odlučuju ostati na Brezovcu i pripremiti nam večeru, dok ostatak grupe ide na uspon na obližnji Badanj, izdaleka vidljiv i prepoznatljiv vrh između Suvog polja i Brezovca.
Do vrha nam treba sat vremena. Nakon uživanja u pogledima na Dinaru, Prominu, Kijevski Bat, kao i predivan zalazak sunca krećemo natrag prema Brezovcu. Dolazimo taman u sumrak i na postavljene stolove za objed. Nakon večere se spremamo na počinak, te se kratko družimo s Valerijom, predsjednicom HPD Dinara-Knin, Društvu koje skrbi o Brezovcu i sa PD Papuk iz Virovitice koji također idu na Sinjal. Oni nam savjetuju da pri povratku ipak „isprobamo“ Jogurt stazu-najkraći i najbrži put do Mirkovića, i ne zadržavamo se predugo na vrelini Dinare. Prijedlog prihvaćamo, pa umjesto prvobitno planiranog povratka istim putem biramo kružnu opciju, a nakon kraćih konzultacija odlučujemo sutradan umjesto u 8h, krenuti u 6h, čisto da uhvatimo što više jutarnje svježine pri usponu.
Sljedeći dan buđenje u 5h, doručak, jutarnja toaleta i u 6.00h su već svi Zrinovci vani s ruksacima na leđima. Fotkica, pa pravac Sinajl.
Brzo dolazimo do Dulera gdje kratko odmorimo prije jačeg uspona do Planinarskog skloništa Zlatko Prgin. Tu ostavljamo dio stvari (vreće za spavanje, dio odjeće i hrane), pa znatno lakših ruksaka idemo put krova Hrvatske. Uspon nam prolazi bez problema, te svi na vrh izlazimo unutar cca pola sata.
Na vrhu euforija i zasluženi osjećaj postignuća jer ne ispenješ svaki dan najviši vrh Hrvatske i njegovih impozantnih 1831 mnv. Usponi na vrh Dinare zahtijevaju kondiciju jer su prilazi dugi, strmi i naporni.
Ostajemo gore oko 45 minuta, pa nakon fotografiranja krećemo u spust.
Relativno brzo stižemo natrag do skloništa Z. Prgin, uzimamo stvari i idemo u savladavanje još i tih jogurta :). Jogurt staza je nazvana tako jer je dijelom markirana sa plastičnim čašicama od jogurta. Staza je dosta strma i brzo gubimo visinu. No, što smo bliže podnožju i temperature rastu, tako da su nam zadnji kilometri i ujedno i jedni od najzahtjevnijih, što zbog umora, što zbog vrućine.
Napokon stigavši do auta, na brzinu se presvlačimo i preobuvamo i odlazimo do obližnjeg mostića na Krčiću gdje se može prići ovoj rječici kako bi ohladili usijane tabane i umili se u ledeno hladnoj vodi. Tu pada dogovor da odemo u Knin u Pizzeriju i konobu „Šime i Joso“ na hladno piće i pizzu.
Uz jednu usputnu kavu, kući dolazimo u kasnim večernjim satima.
Želim se posebno zahvaliti onima koji su pomagali-metlama Mariji i Nikoli, kao i svim sudionicima. Veoma sam ponosna i sretna jer je svih 17 sudionika došlo na vrh, unatoč svemu što je izuzetno težak teren Dinare, surove, predivne i moćne, bacio na njih. Hvala za slogu, snagu, elan,…bili ste fenomenalni! 
Za HPD Zrin Petrinja:
Grozdana Robinić
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici HPD ZRIN Petrinja.