Planinarima diljem svijeta i svim zaljubljenicima u hodanje, istraživanje i upoznavanje prirodnih svjetskih čuda, Olimp je prava poslastica, ali i izazov.
Mitsku planinu Bogova najčešće prevode kao "Velika planina" premda postoji još nekoliko tumačenja. Jedno od zanimljivijih je to da Olimp, geološko gledano, ima puno slojeva nastalih tijekom dugog niza godina, tj. da ima puno bora poput neke starice čije bore, godine i iskustvo treba poštovati i cijeniti.
Šest planinara, članova HPD-a Zrin Petrinja, Željko, Kristina, Sanja, Neno, Margarita i Tomislav krenulo je 16. kolovoza 2025. put Grčke. Nakon psiho-fizičkih priprema u turističkom mjestu Leptokarya u podnožju Olimpa, u ponedjeljak, 18. kolovoza, rano ujuto (5:30) krenuli smo prema Prioniji na 1000 mnv gdje smo ostavili automobile. Uslijedilo je penjanje do planinarskog doma Spilios Agapitos na 2100 mnv u kojem smo nekoliko mjeseci ranije rezervirali i platili dva noćenja koja iznose 13 eura za planinare s važećom planinarskom iskaznicom.
Kapacitet doma je 110 ležajeva, hrana, čaj, kava izvrsni, a posjećuju ga planinari iz cijelog svijeta. Premda planinarenje od Prionije do Spilios Agapitos-a nije dugačko, tek oko 5 km, zahtjevno je zbog svladavanja visinske razlike od 1100 m. Umjerenim tempom hoda, s kraćim i dva malo duža stajanja, došli smo do doma za 4 sata. Presreli smo i konje (ili oni nas) kojima se dom opskrbljuje.
Vrijeme nas je odlično poslužilo, oko 20 stupnjeva, poluoblačno, idealno za hodanje. Nepunih pola sata po našem dolasku na Spilios Agapitos počela je padati kiša koja je onemogućila daljnja penjanja na vrhove Olimpa. Stoga smo ranije otišli na počinak (kuhinja radi do 21 sat, a u 22 sata se gase svjetla) kako bi se drugog dana, 19. kolovoza počeli u 5:30 sati, još s naglavnim lampama, penjati na Skalu i Mitikas. Od samog početka uspon je bio strm, jedan od planinara htio je odustati, ali ga je organizator, a i mi ostali, bodrio i uvjerio da on to može. I tako, korak po korak, stijenu po stijenu, uspon nazvan "Golgota" zbog uzastopnog uspona pod 45 stupnjeva, s kraćim stajanjima kako se ne bi ohladili, svih šest Zrinovaca došlo je najprije do 3. vrha po visini na Olimpu, a to je Skala na 2866 mnv. Sa Skale smo gledali osunčani Mitikas, na čijem vrhu je grupa planinara koja je gore došla prije nas, glasno slavila njihovo penjanje na najviši vrh Olimpa.
Fotografiranje, okrjepa, stavljanje kaciga i uslijedio je naš pokret prema Mitikasu. To nije bilo uobičajeno planinarenje, to je bio pravi, izazovan i zahtjevan alpinizam. Kamen, stijena, stepenica, ruke, noge, oprez na ama baš svakom koraku. Međusobnom podrškom, savjetima, zajedno smo svi uspjeli! Doći na Mitikas zaista je privilegija onih koji su dovoljno jaki, ljudi koji snagom volje mogu sve. Mi smo na vrhu Olimpa proslavili 60. rođendan naše Sanje kojoj smo poklonili prigodnu planinarsku majicu. Inače, raspon godina šest planinara koji su sudjelovali i uspjeli u ovom nesvakidašnjem pohodu bio je od 29 do 60 godina, ali svi smo disali kao jedan i funkcionirali kao prava obitelj. Na Mitikasu, na 2918,80 mnv uslijedilo je fotografiranje s hrvatskom i zastavom HPD-a Zrin Petrinja i dok smo slavili i uživali u posebnim trenutku, oko nas su putovali oblaci nevjerojatnom brzinom. Bili smo u oblaku! I bili smo bliže suncu, ali i osjetili posebnu, nadnaravnu energiju. Ja jesam! Svi smo se uvjerili u to kako je penjanje na najviši vrh Planine Bogova naporno i zahtjevno, ali uskoro smo uvidjeli da je spuštanje još puno zahtjevnije.
Odlučili smo se za spuštanje drugom stranom, tzv. Lakijem na kojem je svaki pojedini korak i silazak sa strmih stijena, litica i izbočina važan i da za svaki novi korak prema dolje trebamo punu koncentraciju, ali i savjete, podršku, riječi ohrabrenja ostalih prijatelja planinara. Kacige koje amo u Spilios Agapitosu unajmili za 5 eura itekako su dobro došle zbog povremenih odrona kamenčića ili laganih udaraca glavom o stijenu. Kad smo došli do dijela na kojem smo mogli skinuti kacige koljena su nam klecala, ali činilo se kao da ni sam još nismo svjesni našeg zajedničkog podviga. Daljnjim, puno ležernijim hodanjem obručem (Zonaria) i dolaskom do Platoa Muza, planinarskih domova Giosos Apostolidis (2697 mnv) i Christos Kokkalos, okrjepom, smijehom, razgovorom...postajali smo sve svjesniji naše privilegije da budemo u krugu svjetskih planinara koji su se popeli na najviši vrh Olimpa. Osjećaj je veličanstven! Za dvoje najmlađih planinara, naše drage, tople, brižne, empatične petrinjske Slavonce, Megi i Tomu, koji su se popeli i do kapelice proroka Ilije (2665 mnv) pripremili smo "platu" od preostalih kobasica, pršuta, sira i orašastih plodova. Kamo smo svi slatko mljackali! I kava i piva i jelo na tim visinama, u oblacima, među Bogovima, još su ukusniji i slađi.
Nakon zasluženog predaha trebalo se još spustiti do naše "baze", do Spilios Agapitosa. Spust od Platoa Muza najprije stjenovitom stazom, a potom gustom šumom veličanstvenih borova trajao je sat i pol. Zaslužena okrjepa - odličan gulaš s rižom za 11 eura, još bolji planinski čaj s medom i odlazak na spavanje već oko 21 sat.
Trećeg dana, 20. kolovoza buđenje nije bilo prerano s obzirom da smo šesterokrevetnu sobu (tri kreveta na kat) trebali napustiti do 8 sati. Uživali smo u spektakularnom izlasku sunca ispod kojeg su se naslagali bijeli, gusti oblaci, komentirali detalje jučerašnjeg pothvata uz doručak, kavu i čaj te promatrali ostale planinare koji se tek spremaju na izazove koji su iza nas. Trebala su nam tri sata da se od Spilios Agapitosa, koji nam je nekako prirastao srcu, spustimo do automobila u Prioniji. Mimoišli smo se s mnogim planinarima svih uzrasta i svakoga pozdravili s "Jasas", " Kalimera" ili "Hallo" u nadi da će i njihov doživljaj Olimpa biti poseban i veličanstven kao što je bio naš.
Na kraju ovog opisa našeg trodnevnog doživljaja Olimpa, želim zahvaliti svim mojim dragim prijateljima planinarima s kojima sam uspjela ispuniti planinarski san.
Kristina Suppe,
HPD Zrin Petrinja
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici HPD ZRIN Petrinja.